Život na bašćanskom prostoru uvjetovala je bogata udolina otvorena prema moru. Naseljenost ovdje nije bila uvijek vezana uz jedno mjesto, kao što je slučaj s Krkom, Omišljem ili Dobrinjem. Od prapovijesti do srednjeg vijeka središte obitavanja selilo se s jednog područja na drugo, ovisno o povijesnim mijenama. U prapovijesti, već od neolitika, prvi su „naseljenici“ obitavali u pećinama smještenima na obroncima južnoga planinskog masiva (pećine Škuljica i Vorganjska peć).

Tragove rimskog urbanizma zatječemo u priobalnom području. No o tom se rimskodobnom naselju ne zna mnogo. Uz plažu, sjeverno od crkve sv. Marka, nađeno je rimsko groblje, ali nema tragova rimskog naselja.

Prva stoljeća nakon Krista, tj. stoljeća koja su obilježena prodorom rimske kulture na otok i neizostavnom romanizacijom, još su uvijek nepoznanica. Nekoliko nalaza antičkih stela u Baški, antička nekropola iz 1. i 2. stoljeća (sjeverno od crkve sv. Marka) te nalaz ostave antičkog novca iz 1. stoljeća govore u prilog antičkoj urbanizaciji prostora. No pitanje je da li se i na koji način u tim prvim stoljećima naše ere urbanizacija prostora uopće dogodila ili je, kao u ostalim naseljima na otoku, bila izražena u obliku antičkih gospodarskih građevina – villa rustica koje su gospodarstvo temeljile na iskorištavanju plodne Bašćanske udoline. Zbog izdvojenosti bašćanskog prostora u odnosu na ostale dijelove otoka Krka, zapravo je Senj, veliki antički grad i luka, koji se nalazi na nasuprotnoj obali, njegovo prirodno središte.

Ipak, o razvijenom naselju u doba kasne antike, točnije u 5. stoljeću, svjedoče ostaci čak dvije velike, mozaicima ukrašene, starokršćanske bazilike (crkva na lokalitetu Mira kraj Jurandvora i velika dvojna bazilika ispod crkve sv. Marka).

U srednjem vijeku provlači se naziv kaštel Baška (castellum Besca) koji se, poput svih kaštela na otoku, nalazio na dominantnom položaju, dvjesto metara nad morem, na brijegu sjeveroistočno od današnjega naselja.

Naselje je na današnjemu mjestu osnovano pod prisilom, uzrokovano mletačkim uništavanjem hrvatsko-dalmatinskog primorja 1380., kada kao žrtva pada i kaštel Baška čiji se žitelji nisu htjeli predati.

Osnivanje nizinskoga priobalnog naselja na mjestu na kojemu ga danas zatječemo, sustavnim napuštanjem onoga na uzvisini, trajalo je do 16. stoljeća.

Danas Bašku vidimo kao tipično primorsko mjesto uskih krivudavih ulica, smješteno uz morsku obalu.

Velik pomak u razvoju Baške uvjetovan je razvojem turizma kao logičnim odgovorom velikoj pješčanoj plaži koja se pruža skoro duž cijelog zaljeva.