Na putu koji vodi prema vrbničkoj luci (Namori) nalazi se crkva sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika Vrbnika. Crkvu je u 14. stoljeću dao izgraditi pop Damjan, vjerojatno 1323. godine. Današnji njezin izgled nije originalan. Prema glagoljskom natpisu uzidanom u istočni zid, crkva je produžena prema istoku izgradnjom nove apside 1611. godine. Uz crkvu se sa sjeverne strane nalazilo staro gradsko groblje koje je bilo u uporabi do 1956., nakon čega je preseljeno na današnju lokaciju, izvan grada. Vrbnički svećenici ukapali su se na posebnome mjestu, u crkvenoj lođi sa zapadne strane. Uz crkvu je povezana poznata bratovština – kapari.

Na otoku Krku djelovalo je u povijesti mnoštvo bratovština, dobrovoljnih udruženja vjernika laika, isključivo odraslih muškaraca usko povezanih uz ondašnju crkvu koju bratovština pomaže vjerskim i društveno korisnim radom. Vrbnički kapari jedina su bratovština opstala iz tog vremena. Prvi njihov spomen datira još iz 1323. godine. Ime kapari potječe od kapuljače, odnosno kapuča kojom završava bijela tunika s crvenim križem na prsima.

Bratovština sv. Ivana, kako se kapari još zovu, u počecima se brinula za istoimenu crkvu i imala izrazito karitativno-socijalno značenje. Uz svoju bratovštinsku kuću na Placi, držala je i hospicij, tzv. spital za nemoćne starce i siromahe u blizini crkve sv. Ivana, koji se spominje već 1487. godine.

Obveza je kapara danas većinom vezana za molitvu i ispraćaj pokojnika. Tom prigodom kapari, koji imaju tridesetak članova, pjevaju starohrvatski crkveni napjev Pojubicu. Pojubicu i Božji plač kapari pjevaju i u procesiji Velikog petka.