Crkva sv. Marije od Izvora

U kampu Ježevac, na uzdignutom platou okruženom šumom, nalaze se ostaci zanimljivoga sakralnog zdanja – crkve sv. Marije od Izvora. Prvi spomen crkve datira još u 1486., no tom je godinom izrečeno njezino postojanje, ali ne i nastanak. Crkva je jednostavna, jednobrodna, s polukružnom apsidom izbačenom na istočnoj strani, zidova građenih od klesanaca uslojenih u pravilne redove. Ovakav način zidanja, dimenzije i forma građevine karakteristični su za crkve romaničkog razdoblja, nastajale od 12. do 13. stoljeća. Ipak, nalazi dekorativne kamene plastike upućuju na njezin malo raniji postanak, 11. stoljeće. Sa sjeverne strane crkve u kasnijoj je fazi gradnje nadozidan tlocrtno manji pravokutni dodatak. Debljina zidova kazuje da je riječ o visokom zdanju, pretpostavljamo zvoniku. Crkva je na dominantnom položaju odakle se pruža pogled na kanal pa je zvonik očito imao zadatak uzbuniti stanovništvo obližnjega grada Krka u slučaju nadolazeće opasnosti s morske strane.

Začajan nalaz otkriven je istočno od crkve, uz apsidu. Tu je u živoj stijeni koja se izdiže pedesetak centimetara iznad razine tla otkrivena duboka jama koju se može protumačiti kao prirodan zdenac. Na stijeni su vidljivi tragovi klesanja, čime je ova nepristupačna prirodna tvorevina ljudskom djelatnošću postala upotrebljiv izvor vode. Očito je da upravo ovaj zdenac-izvor razlog smještaja crkvenog zdanja na ovom prostoru te je upravo on nositelj titulara crkve Sancta Maria delle aque, odnosno svete Marije od Izvora.

U mjesnoj tradiciji, zabilježenoj oko 1500., uz crkvu je vezana legenda koja spominje dolazak sv. Franje na otok Krk gdje se sa svojom braćom sklonio od nadolazeće oluje u luci uz crkvicu Majke Božje. Prema legendi, tu su naišli na pustinjaka kojega su upoznali s regulama svoga reda. Ta je pravila pustinjak u konačnici prihvatio te su postale temelj ustroja franjevačkog reda u gradu Krku.