Istočno od zaljeva u kojem se smjestila Baška nalaze se dvije duboko uvučene uvale, Vela i Mala luka. Ti usjeci mora u kopno sa sjeverne i južne strane izolirali su mali poluotok Sokol. Topografski gledano cijelo je ovo područje s kopnene, zapadne i jugozapadne, strane zatvoreno velikim stjenovitim planinskim masivima visokim od 250 do više od 350 metara, dostupno jedino s istočne, morske strane. Prema naznakama ostataka arhitekture, ovo je područje u kasnoj antici bilo naseljeno, a nastanjenost je bila uvjetovana dvama čimbenicima – prije svega dobro zaštićenim morskim uvalama, Velikom i Malom lukom, te poljoprivrednim površinama koje se prostiru u ravničarskom području Bosara.
Na poluotoku Sokol, koji se izdiže do visine od 129 metara, nastao je castrum Korintija. Castrum se datira u vrijeme kasne antike kao jedna u nizu tvorevina ranobizantskog vojnoga graditeljstva nastalog duž istočnoga jadranskog priobalja u vrijeme širenja kastrizacije. Ovaj i njemu slični castrumi bili su promatračnice i vojna uporišta, njihova je funkcija proizlazila iz težnje za sigurnošću plovnih putova, ali i utočišta za obližnja naselja. Unutar zidina utvrde, na sjeveroistočnom, lagano uzvišenom platou još su i danas ostaci crkve iz 6. stoljeća.
