Crkva Uznesenja Marijina građena je u doba romanike, u 12. i 13. stoljeću. Izvorno, crkva je bila trobrodna, s tri istaknute apside na istoku. Ipak, ulomci predromaničkoga crkvenog namještaja, datiranog između 8. i 9. stoljeća, uzidanog na pročelju i u crkvi dokaz su starijeg datuma njezina nastanka. Na pročelju crkve posebno se ističe rozeta mjesnog majstora Sinoga. Građevinski zahvati u doba renesanse i baroka, odnosno od 16. do 18. stoljeća, mijenjaju unutrašnjost crkve pa su tada dodane bočne kapele sa sjeverne i južne strane. U 17. stoljeću prvotna polukružna centralna apsida transformirana je u pravokutnu.
Kao i u većini primorskih naselja, u vizuri grada ističe se zvonik prislonjen na župnu crkvu.
Njegova izgradnja započela je 1533. i trajala tri godine. Najstarije je zvono u zvoniku, nazvano Sv. Ivan, iz 1561. godine.
U crkvi je sačuvan vrijedan renesansni i barokni namještaj, a uz renesansni drveni retabl na glavnom oltaru osobito se ističe drveni triptih na bočnom oltaru s prikazom sv. Ivana Evanđelista iz 15. stoljeća, venecijanskoga majstora Jocobella del Fiorea. Uokolo centralnog prikaza sv. Ivana Evanđelista još je šest manjih slika s pojedinostima iz života ovoga sveca.